Naš grad – osvrt

Piše

Drama „Naš grad“ je nagrađivan tekst Thorntona Wildera, koji nam portretira priče o dvije obitelji čiji se životi spontano povezuju kroz različite situacije. Radnja prikazuje tri životna ciklusa kroz tri čina u razmaku od nekoliko godina: svakodnevni život, ljubav i brak, umiranje i smrt.

Predstava se otvara likom Redateljice (naratorice, komentatorice) koja nas upoznaje s gradom i njegovim karakteristikama. Radnja se nastavlja nizom scena koje sve režira i vodi Redateljica. Tako da se uz klasični dialog, isprepliću i njezini komentari koji zaokružuju cijelokupni dojam predstave.

Jednostavna scenografija i igra bez rekvizita, nadopunjava dojam jednostavnosti života koju gledamo tijekom predstave. Ovdje nećemo vidjeti velike filozofije i kaotične zaplete, nego klasičan, svakodnevan životni proces kroz obične životne radnje. Glavnu riječ ne vodi radnja nego odnosi likova tijekom predstave, koji ne mogu pobjeći amerikaniziranom stavu.

Dramski zaplet nije uzrokovan nikakvim ljudskim faktorom, nego dramu ovdje donose sami životni ciklusi koji dotaknu pojedince i njihovi odnosi.

Već s prvom replikom Redateljice, predstava se otvara jednim pozitivnim tonom koji se proteže većinom predstave. U prva dva čina gledamo zaigrane glumce, koji zaista uživaju u svojim ulogama i iznose se ih šarmantno i angažirano. Posebnost ovoj američkoj drami daje specifičnost govora pojedinih glumaca, što ju približava više našem podneblju i naglašava komiku.

U zadnjem činu se događa obrat sa scenom pogreba i smrti, a sav pozitivni naboj zamjenjuju tuga i mistika smrti. Ističe se smrtnost kao neizbježan dio ciklusa života. Notu života u toj tami donosi Ema koja, unatoč tomu što je umrla, i dalje traga za sad već prošlim životom. Predstava završava porukom o prolaznosti života, odnosno, obraća pažnju publike da je život kratak i da zaista treba živjeti u trenutku, voljeti i ne propuštati da nam život samo tako procuri kroz ruke.

Cjelokupni dojam predstave je izvanredan sa velikom dozom optimizma. Glumci su uspjeli prikazati život bez ikakvog pretjerivanja. Spontanost, prirodnost, razigranost na sceni krasile su ovu predstavu.

Osjetio se dobar timski rad i sinkronizacija tijekom predstave. U ovoj predstavi vrijedi manje je više, jer upravo zbog nepretencioznog pristupa ova predstava ostavlja poruku da se možda čar života više krije u svakodnevici i životnim nespretnostima nego u nekim velikim revolucijama.

PIŠE: Maria Gloria Kekez, kazališna glumica

IMG_4653

PODIJELI S PRIJATELJIMA