Nova kulturna manifestacija: prvi Festival kršćanskoga kazališta!

Piše

Pokrenut je prvi Festival kršćanskog kazališta! Sedam dana – od subote 30. svibnja do petka 5. lipnja 2015. – u dvorani sv. Franje (Sveti Duh 31, iza crkve sv. Antuna na sv. Duhu) u Zagrebu s početkom u 20 sati prikazat će se sedam odličnih predstava. Svih sedam uz preporuku za gledanje!

U današnje vrijeme pridjev kršćanski je dobio u javnosti tako negativno značenje da se sami kršćani nekad boje tako izjasniti. A naročito u umjetnosti koja „mora biti slobodna od svake ideologije“, „hrabra, odlučna i kritična“. No, svaka predstava ima u sebi i ideologiju i politiku i poetiku. Svaka, pa tako i ona koja to ne priznaje. Prvi problem je u tome da umjetnost koja ima medije i novac uglavnom slijedi vladajuću ideologiju a ona je – ateistička i neoliberalna! Iako je početkom 20 stoljeća umjetnost prvo kritikom pokušala popraviti društvo kasnije je u službeno praznom svijetu bez Boga, malo po malo, skliznula u kritizerstvo. To znači nametanje crne slike svijeta (bez smisla, nade i budućnosti), izbacivanje temeljnih vrijednosti kao lažnih i pozitivnih emocija kao kič. Provokacije su sve jače, dreka je sve veća, uvrede sve direktnije (i često lažne) ali efekt je – bijeg publike. Naime, drugi problem je taj da je svjetonazor većine publike drugačiji i hajdemo ga nazvati njegovim pravim imenom – kršćanski. On pak kaže da svijet ima smisla jer ima Boga.

Publika uzdignute glave!

Zato je važan Prvi festival kršćanskog kazališta. Na njemu će se publika nasmijati ili zaplakati, smijati do suza ali će na kraju izaći – uzdignute glave. Bez obzira radi li se u predstavi o sretnim krajevima ili tužnim pričama, različitim temama, razsličitm gradovima iz kojih dolaze, zajedničko je da sve predstave pokazuju pojedinca kao dio svijeta u kojem ima Boga! A svi oni koji misle da je to nazadno, možda su u pravu. Naime, kazalište je krenulo iz svetog, iz rituala, i ostalo je dugo upravo u vjerskom svjetonazoru – prvo 5 stoljeća u Antici u mitologiji a zatim 19 stoljeća u kršćanstvu. Priče koje pratimo, likovi koje gledamo, osjećaji koje doživljavamo služili su pouci publike, nejzinom uzdizanji i osnaživnaju. Ovaj festival javno podsjeća na to. Pa možda je stvarno nazadan!

Niti jedan svjetonazor sam po sebi ne garantira automatski i dobru predstavu. Zato su organizatori festivala (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i VERITAS – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga) raspisali natječaj i oformili povjerenstvo (prof. dr. sc. Sanja Nikčević, mr. sc. Tanja Popec i dr. sc. fra. Josip Barbarić)! I doista je bilo moguće napraviti selekciju kvalitetnih predstava- Pri tome su bila još neka dodatna ograničenja (oko veličine prostora) i gotovo nikakvih sredstava. Ali se uspjelo! Iako dominiraju amaterske predstave (i to mladih ljudi), to je samo znak da je ono „visoko“ kazalište izgubilo kontakt sa publikom, a da publika doista ima potrebu za ovakvim predstavama – za temeljnim ljudskim vrijednostima i osvještavanjem što je to grijeh i kako s njime u ovom životu, kako donositi odluke… Zato mi je drago da sad ti hrabri mladi ljudi imaju prostor pokazati što rade ne festivalu. Festivali potiču umjetničke krugove pa se zato se i osnivaju festivali različitog tematskom ili poetskog usmjerenja! Zato sam sigurna da će festival ne samo opstatiti nego potaknuti i druge – i amaterske grupe i profesionalna kazališta – da se ohrabre.

Sanja Nikčević

???????????????????????????????

PODIJELI S PRIJATELJIMA