Otvaranje drugoga Festivala kršćanskoga kazališta

Piše

Prikazanje života Sv. Lovrinca mučenika

Hvarskog Pučkog kazališta

otvorilo drugi Festival kršćanskoga kazališta

 

Drugi Festival kršćanskoga kazališta otvoren je u petak, 3. lipnja 2016. godine, jubilarnom 250. izvedbom predstave Prikazanje sv. Lovrinca mučenika Hvarskoga pučkoga kazališta u zagrebačkoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga. Prema riječima izbornice FKK-a, prof. dr. sc. Sanje Nikčević, ta je predstava poseban fenomen hrvatskog glumišta jer hvarani izvode taj srednjovjekovni tekst na čakavici na izuzetan kazališno dojmljiv način već 47 godina. Začetnik i predsjednik glumačke družine je Milan Lakoš, dok je na mjestu umjetničkog voditelja bio pok. Marin Carić. Carić je režijom Prikazanja života Sv. Lovrinca želio pokazati da je dramska baština i pučki pristup kazalištu živ i u 20 stoljeću, i to je uspio s ovom predstavom kao i s ostalim tekstovima iz baštine koji su Hvarani kasnije igrali (Hektorović Ribanje i ribarsko prigovaranje, Stori letrat, Jure Franičević Pločar Šaka zemlje, Lucićeva Robinja).

Predstava je od premijere 1970. igrala doslovno po cijelom svijetu, a ansamblu su posebno drame izvedbe u hrvatskoj dijaspori, pred gradišćanskim, moliškim, bunjevačkim, karaševskim, janjevačkim Hrvatima. Predstava je nastala u klubu hvarskih studenata u Zagrebu 1970., i ostala vezana za Zagreb gdje obilježava jubilarne izvedbe: 150. izvedba održana je u zagrebačkoj crkvi sv. Marije na Dolcu, 200. u crkvi sv. Katarine, u sklopu manifestacije Pasionska baština, a ova 250 na otvorenju 2. Festivala kršćanskog kazališta nu crkvi sv. Ante na sv. Duhu.

Priča govori o smrti kršćanski mučenika iz rimskog doba koji ne žele zanijekati svoju vjeru: Papa Sisto i Lovvrinac, pri čemu ih Rimljani (okrutni car Dacije i njegovi pomoćnici Valerijan i Merkurije) okrutno muče ali bog podržava u njihovoj muci i na kraju odvodi u rajsku slavu. Zapis teksta, u osmeračkom stihu, potječe iz 15. stoljeća, ali je igran puno prije jer je u srednjem vijeku život Krista i svetaca koji slijede Kristov put bila prisutna širom Europe a tekstove su pisali svećenici bez isticanja autorstva. Predstave su se izvodile na trgovima pred crkvom, pa postoje i zapisi sa Hvara iz 13 stoljeća. Marin Carić je postavio tekst slijedeći srednjevjekovnu ali i hvarsku tradiciju. Predstava se igra pred crkvom, a u nju su uključena ikonografija hvarskih bratovština koji o srednjeg vijeka djeluju i danas. U predstavi se koriste crne i bijele tunike, odore hvarskih bratovština Crnih i Bilih, koje i danas djeluju u crkvenim procesijama i svečanostima. Boja tunika suprotstavlja dva sukobljena tima na sceni: „dobre“ (bijela za kršćane) i „zle“ (crna za Rimljane), dok u crvenom habitu kao kontrapunkt dolazi lik Đavla-Belzebula. Nakon što sv. Lovrinac umire izgarajući na lomači, predstavu završava napjev, pri kojemu se svetac s anđelima uzdiže k Svevišnjemu. Glazbeni napjev je uzet iz pogrebnih svečanosti bratovština (koje je u 19. stoljeću zabilježio Franjo Kuhač) i tekstualno prilagođen priči o Lovrincu. Izvođenje tog završnog napjeva izazvalo je posebno oduševljenje publike na ovoj izvedbi, tako da se tražio bis.

Ova družina ima svoju stalnu jezgru koja nosi predstavu i koja sudjeluje od samih početaka, a često se uloge preuzimaju kako glumac odrasta – pa su dječaci angeli a kad narastu dobiju druge uloge. Jedino je Milan Lakoš nastupao u svim dosadašnjim izvedbama u istoj ulozi (Valerijana, glavnog pomoćnika rimskog cara). Cijeli ansambl Hvarskog pučkog kazališta, igra izuzetno dojmljivo, čakavica teče, minimalnim pokretima postižu i dramsku napetost i suosjećanje i uvlače publiku u priču! Glumačka jezgra uz Milana Lakoša kao Valerijana su Ralf-Jacky Milatić (rimski cesar Decij), Fabijan Brkušić (papa Sisto), Marino Miličić (Lovrinac), te Prošper Glive (Merkurij), Ivan Blaž Brkušić (anđeo), Vislav Zaninović, Jure Tomičić, Zoran Sansović, Joško Martinić, Jan Milatić, Ivan Jeličić, Ivica Tomičić, Toni Barišić, Ante Lakoš, Ivan Petrić, Petar Palarić, Visko Zaninović, Vislav Zaninović, Prošper Carić i Jure Tomičić.

Nakon izvedbe, čiji je kraj popratio snažan i odobravajući pljesak, publici se obratio fra Ivan Marija Lotar, organizator FKK sa pozdravnim riječima te zahvalom hvarskim izvođačima i organizatorima Festivala (Hrvatska franjevačka provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, samostanu, župi na sv. Duhu i čaopisu Veritas). Slijedilo je obraćanje fra Tomislava Glavnika, gvardijana Samostana Svetoga Duha, koji je naglasio kako mu je iznimno drago što svetoduško brdo svijetli te zahvalio fra Ivanu Lotaru na predanosti u radu pri organizaciji Festivala. Izbornica Festivala, prof. dr. sc. Sanja Nikčević, u svom je obraćanju najavila bogat program te istaknula kako je očito da kršćansko kazalište postoji u našoj zemlji, makar nije vidljivo jer je na rubu. Upravo zbog toga, želja je bila okupiti te predstave na Festivalu. Naposljetku je riječ ponovno pripala glumcima. Milan Lakoš izložio je najznačajnije činjenice o predstavi i družini. Slijedila su pitanja iz publike, razgovor s glumcima te ponovna izvedba napjeva iz predstave.

Svjetla Festivala kršćanskoga kazališta na svetoduškom brijegu ostaju upaljena čekajući daljnji najavljeni program i publiku, koja s obzirom da je ulaz na predstave besplatan, osim pljeskom, nagradu i potporu može toj hvalevrijednoj manifestaciji pružiti dobrovoljnim prilozima.

Dr. sc. Miriam Mary Brgles

Lovrinac

PODIJELI S PRIJATELJIMA