Pekel na zemli – osvrt

Piše

Tekst Pekel na zemli, suvremeni mirakul/horror-komedija (na kajkavštini) Denisa Peričića napisan je 1998. godine, te je iste dobio nagradu Marin Držić. Tekst je pomalo Faustovskog sadržaja, o borbi dobra i zla, o nadnaravnim silama koje imaju doslovno magnetski učinak na stvari. Djelo sadrži veliki broj likova koji glumci uspješno vode kroz predstavu. Cijela koncepcija predstave je tako što glumci sebe stavljaju u ulogu putujuće družine koja je došla ispričati priču o Farniku (župniku) i Vragu. Glavna problematika se krene odvijati kada malo mjesto Stupnik svakodnevno krenu uznemiravati nadnaravni događaji: predmeti u crkvi lete u zrak, kiša pada naopako… Župnik Mihalj Mendušić odlučuje otići u Zagreb po Biskupovu pomoć, no na putu ga presreću Lucifer i sile paklenske… Zaplet je inspiriran povijesnim podatkom o čudovištima koja su opsjedala župnika Mendušića. Narator je Petrica Kerempuh, a kao paralela sa suvremenim katastrofizmom upotrebljavaju se citati iz novina, te interpolacija lutkarske predstave o doktoru Faustusu i Mefistofelesu.

Cijelokupna glumačka postava od početka plijeni pozornost publike svojim brzom ulaskom u samu igru glume koju uspješno vode do samog kraja. Zanimljivo je gledati glumačku transformaciju kroz različite likove bez pauze i kostimske promjene. Tri glumca od početka do kraja se preobražavaju kroz vokalnu radnju do najzanimljive fizičke radnje, u kojoj najviše osvajaju pažnju igrom sa sjenama i vlastitim tijelom.

Također je bitno naglasiti da u ovoj predstavi nema scenografije, odnosno scenografiju također igraju glumci. Imaju par rekvizita koji izmjenjuju uloge (papir, boca vode,svijetljke). Efektan dio predstave je isto tako igra sjenki ruku sa rasvjetom koju kontroliraju sami glumci, tako da se dobije dojam duple igre: glumca na sceni i sjena na zidu.

Tri glumca se jako uspješno transformiraju iz različitih uloga i karaktera, i to na jako komično-zabavan način. Brzina njihove igre drži pozornost i održava pozitivnu dramsku napetost u publici. S obzirom da je predstava izvođena na kajkavskom najrječju, dolazi do problema nerazumljivosti samog narječja, te odvlači pozornost sa dramske igre. Bolji dojam bi bio kad bi ostavili samo neke ključnije replike na najrječju, a ostatak prilagodili standardnom jeziku. Tako bi potencijalna publika iz ostalih djelova Hrvatske doživjela predstavu u punom sjaju, jer na kraju ova predstava to i zaslužuje! Sama tematika predstave prezentira jednu ozbiljnu temu na jedan jako efektan komičan način, koji ostavlja jednu dobru atmosferu i nakon završetka predstave.

Maria Gloria Kekez

2

PODIJELI S PRIJATELJIMA