“Uskrsli” u Adventu?

Piše

Nalazimo se na pragu nove liturgijske godine koja započinje molitvom Prve Večernje Došašća, u subotu 28. studenoga, uvečer ili, za većinu vjernika, prvom nedjeljom Došašća ili adventa.

Vrijeme Adventa je dio crkvene godine u kojemu na osobit način razmišljamo o događaju Isusova utjelovljenja i pripremamo se na događaj Gospodinova rođenja. Ono je i nadasve marijansko vrijeme, jer je Marija, kao posrednica i suotkupiteljica nizostavna osoba našeg kršćasnkog života.

Kako onda s tim “adventsko – božićnim” vremenom povezati nove izvedbe mjuzikla “Uskrsli”, koji već u samom nazivu nosi imenicu “Uskrs”? Vrlo jednostavno. 

Događaj Isusova uskrsnuća jedinstven je u povijesti. No, tog događaja ne bi bilo da se Isus nije utjelovio i rodio. Dokumenti Crkve će reći: “Liturgija sakramenata i blagoslovina postiže da dobro pripremljenim vjernicima gotovo svaki događaj bude posvećen božanskom milošću, koja proistječe iz vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova: odatle svi sakramenti i blagoslovine izvode svoju moć te gotovo nema nijedne čestite uporabe materijalnih dobara koja se ne bi mogla usmjeriti prema svrsi čovjekova posvećenja i podavanja hvale Bogu” (Konstitucija o svetoj liturgiji Drugog Vatikanskog sabora, 1965. br. 61) Dakle, svi sakramenti (7) i blagoslovine (sprovod, blagoslov obitelji, predmeta i sl.), ali i cjelokupni život Crkve crpe snagu upravo iz Uskrsa! Sveti Franjo Asiški, utemeljitelj franjevačkog reda, kojemu su pripadali i naši velikani sv. Makimilijan Kolbe i sv. Antun Padovanski, na osobit način vidio je tu povezanost. Tako je, naslijedivši običaje svoga vremena, prvi osmislio i uprizorio žive jaslice u mjestašcu Greccio. Dok se spremao taj divni događaj, Franjo je poželio da u podnožju oltara budu jaslice, upravo kako bi pokazao povezanost utjelovljenja (jaslice) i muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova (sveta misa).

Ovdje donosimo i kratki ulomak iz Uskrsne poruke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića iz godine 2013.:

“Središnji sadržaj naše vjere, Kristovo uskrsnuće, vrhunac je Utjelovljenja. Naša je vjera uzaludna, isprazna, ako je promatramo i živimo bez stvarnosti Uskrsnuća (usp. 1 Kor 15, 14). Kršćanska je novost u tome da ispovijedamo da je Isus umrijevši uništio smrt i uskrsnuvši vratio ljudima život. Dao nam je prijeći iz ropstva u slobodu, iz tuge u radost, iz žalovanja u slavlje, iz tame u svjetlo.

U svome uskrsnulom tijelu, on iz stanja smrti prelazi u drugačiji život, onkraj prostorno-vremenskih ograničenja. Njegovo je tijelo ispunjeno snagom Duha Svetoga, tako da sveti Pavao za njega može reći da pripada nebu, da je »nebesnik« (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 646). Njegovo tijelo nosi znakove Muke, očitujući poveznicu sa svime što je sadržano u Utjelovljenju. Uskrsnuće je Božji pečat onomu što je Isus govorio i činio pokazujući uzvišenu vrijednost ljudskoga života.

Uskrsnuće otkriva Isusov božanski identitet, ali u njemu se vidi i smisao stvaranja svijeta, otkriva otajstvo života te poziv čovjeka na sudioništvo u nebeskome zajedništvu. Krist je pobjedom nad grijehom i smrću ispunio navještaj Staroga zavjeta. On je Gospodin koji svojim čovještvom, kao Božji Sin, živi u slavi i kod Oca se zauzima za nas. Baš zbog toga što taj događaj zahvaća cijelu ljudsku povijest i svakog pojedinca, u stanju je mijenjati ljudske živote. Osim toga, Uskrsnuće je vrelo služenja u ljubavi Crkve koja nastoji ublažiti trpljenja siromašnih i slabih, jer se objavila ljubav jača od smrti i od zla.​”

​Možemo reći: “Uskrsla ljubav u nama živi zauvijek!”

Pa i u Adventu!​

​​Vidimo se u prosincu!​

zk

PODIJELI S PRIJATELJIMA